U početku bebe spavaju oko 16 sati (lat. oko jednog dana). To se mnogima čini da je odlično i da roditelji imaju vremena za sve. Međutim to spavanje nije u komadu, već rascjepkano kroz dan. Ali nije to jedino krivo uvjerenje o spavanju beba.

Metoda “neka se isplače” nikako nije dobra za samouspavljivanje. Umjesto osjećaja sigurnosti, ljubavi i sreće, dijete se osjeća napušteno, uplašeno i nesigurno. Da će beba bolje spavati kada navrši tri mjeseca ili ako se najede rižinih pahuljica samo je još jedna zabluda. Naime, kod beba i djece faza dubokog sna traje 60 minuta, a ne 90 kao kod odraslih, pa se zbog toga i češće bude. A hranjenje rižinim pahuljicama u brojnim istraživanjima nije dalo nikakve pozitivne rezultate na spavanje. Baš kao i što se pokazalo da plinovi bebama ne ometaju san i u većini slučajeva se na to uopće ne obaziru. Dobronamjerni savjet da beba treba spavati u što tišem okruženju često stvori samo probleme. Ona je u maminom trbuhu slušala zvukove koji su glasni kao najbučnija kosilica za travu. Pa da bi bolje spavala upravo joj treba puštati zvukove maternice ili neke koji je na njih podsjećaju jer je opuštaju. Uz naravno odgovarajuću glasnoću.

Međutim, ono što uvelike poboljšava spavanje beba, a time i roditelja su dobre navike i rutina prije odlaska u krevet. One omogućavaju brzo uspavljivanje i duže spavanje, a lako ih je za provesti i lako ih je ukinuti.

Autor: Iva Brčić,
certificirana edukatorica