Empatija nije nešto o čemu djecu možemo izravno poučavati, već će ju ona usvajati kroz igru, komunikaciju, slušanje priča i oponašanje primjera iz okoline. Empatiju, ljubav i suosjećanje djeca vrlo rano usvajaju u obitelji. Pomozite djetetu razviti empatiju.

Empatija je sposobnost shvaćanja kako se drugi osjećaju u određenoj situaciji i primjerenog odgovaranja na njihove osjećaje. Kod odraslih i starije djece empatija je uglavnom prirodna i spontana, no kod manje djece potrebno ju je razvijati učeći o sebi i drugima.

Razvijajući empatiju djeca uče da su zasebna bića čija se razmišljanja i osjećaji razlikuju od drugih. Postaju sposobna stavljati sebe u poziciju drugih te raspoznavati svoje i tuđe najčešće osjećaje. Razlikuju sreću, tugu, ljutnju, strah i iznenađenje, znaju ih imenovati te uče regulirati svoje emocionalne odgovore.

Različiti su stavovi stručnjaka oko toga kada počinje razvoj empatije. Neki smatraju da najranije oblike pokazuju već novorođene bebe plačući kada čuju ostale bebe kako plaču, dok neki pak smatraju da se empatija u pravom smislu počinje razvijati tek oko šeste-sedme godine, otprilike za vrijeme polaska u školu. Kako god bilo, empatija i suosjećanje nisu nešto s čime se rađamo, već ih stječemo iskustvom, odrastajući.

Za malu djecu karakterističan je egocentrizam-gledanje na svijet iz svoje pozicije i vjerovanje kako svi vide, čuju, razmišljaju i osjećaju jednako kao i oni. Unatoč tome, nekim aktivnostima i ponašanjima možemo im pomoći da bolje shvate sebe i svijet koji ih okružuje.

Sposobnost empatije čimbenik je društvenog i emocionalnog razvoja koji je važan za izgradnju kvalitetnih međuljudskih odnosa i prijateljstava već u dječjoj dobi.

Kako pomoći djetetu da razvija empatiju?

1. Razgovor o osjećajima- kada dijete napravi nešto što drugu osobu čini tužnom, objasnite mu pažljivo što je učinilo, kako se i zašto ta osoba osjeća te ga ohrabrite da pokuša ispraviti svoj postupak. Ako je pak dijete tužno, nemojte samo žuriti umiriti ga, već posvetite pažnju tome da shvati zašto je tužno i kako to može promijeniti. Nikada nemojte umanjivati važnost njegovih osjećaja, već mu pomozite da ih razumije. Isto vrijedi i za pozitivne osjećaje. Naučite dijete imenovati vlastite i tuđe osjećaje.

2. Čitajte priče o osjećajima- različite priče i likovi pomoći će djetetu shvatiti kako ispravno postupiti u određenim trenucima, mogu se poistovjetiti s osjećajima likova iz priča te od njih naučiti kako pomoći drugima.

3. Predložite mu kako iskazati empatiju- pitajte „Što bismo mogli učiniti da se Ivan bolje osjeća u vezi svoje strgane igračke?“ Neka dijete svoje ideje podijeli s vama, a vi mu predložite još nekoliko opcija.

4. Budite mu primjer- djeca vole oponašati i kopirati svoje roditelje, najbolje uče iz vašeg primjera. Pokušat će biti slični vama, pa se trudite da usvoje brigu, nježnost i poštovanje u odnosu s drugima.

5. Nemojte se pred djecom pretvarati da ste uvijek sretni- ako vas vide sretne, tužne, ljute i uplašene, lakše će vas razumjeti, ali i znati da je sasvim normalno ako nisu baš uvijek sretni.

6. Pozitivna ponašanja ne nagrađujte materijalnim nagradama- pomozite djetetu da svoje ponašanje vidi kao velikodušno, ljubazno i hrabro, umjesto da ga materijalno nagrađujete za ispravna ponašanja. Neka samo primijeti da se dobro osjeća kada pomaže! Ima li nešto ljepše od toga?

7. Budite strpljivi- normalno je da je djetetu potrebno vrijeme da razvije empatiju, ona se razvija postupno, prolazeći kroz različita iskustva i sazrijevajući. Razvoj empatije odvija se prirodnim putem, kroz igru i interakciju s drugom djecom. Empatija nije nešto o čemu djecu možemo izravno poučavati, već će ju ona usvajati kroz igru, komunikaciju, slušanje priča i oponašanje primjera iz okoline. Empatiju, ljubav i suosjećanje djeca vrlo rano usvajaju u obitelji.

 

Tekst: Lucija Zidić

Izvor: djeca.hr