” Male bebe spavaju većinu vremena” Ha, ha, ha, tko je bio tako lukav da ovu rečenicu stavi u opticaj?

Zapravo, kao mama male bebe uvijek moram nešto raditi i nemam vremena za ništa drugo. Tako je tuširanje za mene kao mamu postalo jedna od najvrjednijih stvari na svijetu. Kad bi bilo jednostavno…

Namjera: Tuširati  se. Vrlo kratko. 10 minuta samo za mene. Da malo dođem k sebi. I osjećam se svježe. Imam dosta vremena dok beba spava zar ne? Tako je lijepo zaspala.

U stvarnosti moj Express- wellness tretman izgleda ovako:

Minuta 1: Posljednja provjera. Moje zlato mirno spava na sigurnom mjestu iz kojeg ne može ispasti ili nešto slično. Huraaa! Skidam se i brzo pod tuš.

Minuta 2: Prekrasna je ova topla voda! Uh, što… prokleti umor… donje rublje bih također trebala skinuti zar ne? Umjesto da uživam u osjećaju tople vode koja mi klizi niz tijelo ja razmišljam jeli sigurno da moja beba ne može ispasti iz krevetića. Idem ponovno pogledati, gola i mokra naravno. Sve je u redu, spava i ne može ispasti, nikako, jedino ako se spontano, ( 3 mjeseca) baš sad odluči penjati.

Minuta 3: Povratak pod tuš. I sada. Dopuštam si trenutak koji mi pripada: vruća voda koja mi masira ramena. Mirisni šampon koji me podsjeća na svježinu limuna. Zvuk vode koji isključuje sve ostale zvukove.

Minuta 4: Ali čekajte, nije li to plač moje bebe? Je li to moje dijete poziva mene? S mokrom glavom provirujem iz tuša. Čujem: – ništa. Pa, vjerojatno sam to zamišljala. Ipak, za svaki slučaj… isperem šampon u žurbi i nanesem gel za tuširanje, utrljam … možda još uvijek imam dovoljno vremena za ovaj 1-minutni tretman za kosu (hvala kozmetičkoj industriji za ovaj izum) ? Imam li? Čujem, sada dijete jasno plače! Izlazi odavde što je brže moguće! Ispirem gel za tuširanje, brzo, brzo …. grrr!

Minuta 5: Beba se jako dere. Božeee zašto sam se baš sad morala ići tuširati. Moje dijete je očajno i misli da je samo i napušteno…

Minuta 6: Konačno, pjena je isprana i mahnito isključujem vodu. Osluškujem, tu je – potpuna tišina. Je li moje dijete prestalo vrištati ili uopće nije plakalo? Vjerojatno ovo potonje… odahnem, sada imam još vremena za onaj tretman kose.

Minuta 7: Ali zašto je djevojčica toliko mirna … je li sve u redu? “Mišiću – je li sve u redu?”, Zovem ju na sav glas kao mjeru opreza. Miš (još uvijek ima tri mjeseca) ne odgovara. Moj Bože – možda se nešto dogodilo mojoj bebi?

Minuta 8: Moja mala je počela plakati. Nije ni čudo, toliko sam se jako zaderala. Žao mi je, ali nikada nisam bila tako sretna zbog njezina plača. Znak života!

Minuta 9:  Gola i mokra, trčim bebi i nunam ju: “Sve je u redu, ja sam ovdje! Mama je ovdje! Tako mi je žao, dušo – nikad se više neću tuširati! ”

Minuta 10: Uffff, moja 1-minutna kura još je na glavi.

Znam, uz malo više mira i razuma (s moje strane) sve bi bilo mnogo bolje. Ali ja si jednostavno ne mogu pomoći.

I ne ispričavam se zbog svog “Mama-instinkta”….

Izvor: Echtemamas

Prevela: Matea Menjak

Foto: 24 sata