Kako vaša slatka beba raste ona postaje malo dijete, pa pred školarac i sve jače i jače testira vaše granice i strpljenje. Ubrzo shvaćate da niste savršeno strpljiv roditelj kojim ste sebe smatrali.

Uhvatite sebe kako se raspravljate s tom malom osobom koja zvuči veoma zrelo, ali je zapravo vrlo nezrela u svom razvoju. Testira vas na načine na koje niste ni znali da je moguće. Ali, vaša djeca su slična vama u neku ruku, bilo po osobnosti ili temperamentu. Ove vaše zajedničke karakteristike su dio onoga što njima pomaže da se igraju s vašim strpljenjem.

Dobre vijesti su da smo mi odrasli zreli i da mi možemo sebe izvaditi iz lošeg trenutka i ponašati se primjereno u stresnoj situaciji. Ovo je ono čega se u tim trenucima trebate sjetiti da bi izbjegli vikanje:

Sjetite se da su djeca mala

Ovo izgleda jednostavno, ali ponekad je mnogo teže nego što zvuči. Mi smo cijeli dan s djecom. Znamo što njihov mali jezik znači, znamo što (većina) plakanja i grintanja signalizira. No ipak ponekad zaboravimo koliko su mali i nezreli.

Iako su tako mala, naša djeca toliko toga mogu i znaju – pentrati se na razna mjesta, slušati priče, crtati i igrati se. Tijkom dana, međutim, ta naša djeca prolaze kroz tako puno promjena i upravljaju kompleksnim im ljudskim interakcijama.

U nekom momentu, ona to jednostavno više ne mogu kontrolirati i izgube se. To je trenutak u kojem se trebamo sjetiti koliko su naša djeca zapravo mala i dozvoliti im da to i pokažu. Ako ovo imate na umu, to daje potpuno drugi pogled na sve tantrume i neželjena ponašanja.

Kako bi autorica knjiga o dječjem razvoju Janet Lansbury rekla – „Tijkom ranog uzrasta, naše najrealnije očekivanje je nerealno. Ako očekujemo ludilo, puno je lakše ostati normalan i smiren.“

 Budite primjer kontrole emocija

I ovo, naravno, zvuči mnogo lakše nego što je. Dovoljno smo pametni da znamo da naša djeca uče iz svake riječi i postupka koji vide od nas. Ipak, u određenim momentima kada naleti žuta minuta, može biti jako teško kontrolirati se.

Istraživanja su pokazala da djeca, čiji roditelji pretjerano burno reagiraju na dječje  tantrume, imaju tendenciju da s vremenom pojačaju svoja negativna ponašanja. Drugim riječima, roditelji koji ne pretjeruju, već umjesto toga pokazuju da mogu dobro  kontrolirati svoje emocije, zaista pomažu i svojoj djeci da steknu tu vještinu. Važno je napomenuti da je ovo istraživanje provedeno kod jako male djece (18-27 mjeseci), kada su tantrumi vrlo česti.

Ono što nam ovo govori jest da čak iako su mališani u ovom uzrastu skloni napadima bijesa, uz naše smjernice i dobre emotivne reakcije, to ponašanje ne mora biti norma duži vremenski period.

Brojite

Svi smo barem jednom čuli savjet da, kao roditelji, trebamo brojati do deset da bismo se smirili. Ovo može upaliti, ali još efikasniji može biti trik brojanja s djecom.

Nije stvar u tome da se ograniče dječje emocije, ta strategija ne pomaže. Djeci treba dati šansu da poprave svoje ponašanje.

Na primjer, ako vaše dijete radi nešto što je protiv pravila i ne prestaje poslije više opomena s vaše strane, možete početi brojati. Recite nešto poput „Brojim do tri, i ako se ne prestaneš  penjati po namještaju, ideš u kaznu“ (navedite onu koju vi smatrate adekvatnom mjerom).

Iako jako jednostavna, i vjerojatno su je koristili i vaši roditelji, ova taktika je efikasna kod male djece jer odgovara njihovoj ograničenoj zrelosti.

To im daje vrijeme da procjene i obrade situaciju. Ponekad zaboravimo da mališanima treba više vremena da obrade informacije nego nama. Ovo im daje malo vremena da razmisle o onome što rade prije nego što poduzmete sljedeću akciju. Ova taktika pomaže i vama jer možete ostati smireni.

Pokušajte razumjeti zašto vikanje ne funkcionira

 U trenucima naleta nervoze, vikanje obično izlazi iz naših usta kao vatra, a da nismo zapravo ni razmislili o utjecaju takve reakcije. Razmislite samo na trenutak kako se vi osjećate kada neka druga odrasla osoba viče na vas? Tužno? Uplašeno? Ljuto? Sada pokušajte te emocije staviti u tijelo malog djeteta. Nije baš dobar osjećaj, zar ne?

Istraživanja su pokazala da ljudi imaju tendenciju da se bolje sjećaju riječi koje su izgovorene u neutralnom tonu nego onih koje su izgovorene tužnim tonom.

Iz istraživanja, i iskustva, znamo da je vikanje kontra produktivno. Psiholozi su pokazali da ljudi, uključujući i djecu, imaju mnogo više problema da zapamte stvari ili kognitivno dobro funkcioniraju kada je njihov mozak preplavljen stresnim emocijama poput anksioznosti ili straha.

To je razlog zašto je manje vjerojatno da će dijete ispuniti vašu komandu kada ju viknete. Samo saznanje da je vikanje ne efikasno može biti dovoljno da vas natjera da napravite pauzu prije nego što nastane verbalna paljba.

Odvojite malo vremena za povezivanje

Baš kao i odrasli, i djeca se ponekad loše ponašaju kada se osjećaju isključeno od strane onih koji ih vole. Kada se svađate s partnerom, da li osjećate da možete dati sve od sebe na poslu? Vjerojatno ne. Djeca su isto takva.

Vikanje ne pomaže da se ljudi osjećaju povezano, ali kvalitetno vrijeme i te kako da.

Kada jednom prođe tenzija, često pomaže provođenje vremena jedan na jedan s djetetom kako biste sredili odnose. Imajte u vidu da djeca, za razliku od odraslih, možda neće imati verbalnu ili emotivnu zrelost da kažu da im je potrebno vrijeme s vama. Umjesto toga će možda malo postati nemirni ili čak bijesni. To vam je znak da odvojite malo vremena i smirite situaciju i radite nešto što vaše dijete voli.

Igra je zaista najbolji način da se ponovo povežete sa svojom djecom.

To ne mora biti ništa grandiozno – možda samo nekoliko minuta fokusirane igre s kockicama ili slično. Ako vaše dijete uživa u bojanju ili  želi stvarati nešto konkretno, onda malo rada na nekom projektu može biti pun pogodak. Poslije toga ćete vidjeti koliko ste i vi i vaše dijete opušteni…

Uz malo truda, kontrole i nekoliko dobrih strategija, vikanje ne mora postati stalni aspekt vašeg roditeljstva.

Autor teksta je Amy Webb, doktor znanosti koja je sada domaćica i odgaja dva mališana. Na svom blogu The Thoughtful Parent, prenosi akademska istraživanja o dječjem razvoju roditeljima. Ne tvrdi da je guru za roditeljstvo već više prevodilac akademskih istraživanja u praktično znanje koje roditelji mogu zaista i koristiti.

Foto: Pixabay

Izvor: Moj Pedijatar