Dragi roditelji!

Upravo radite najvažniji posao na svijetu! Odgajate djecu.

Želimo da budete umjetnici u komunikaciji sa svojom djecom. Komunikacijom možete potaknuti ali i blokirati odnos sa svojim djetetom, stoga vam donosimo svaki tjedan po jedan komunikacijski alat  koji vam može pomoći da unaprijedite odnose. Na koji način komuniciramo važno je. Zato ima smisla učiti o načinima i zakonima komunikacije jer je to snažan način povezivanja s našom djecom pomoću kojeg možemo graditi pozitivne emocionalne mostove na relaciji roditelj – dijete.

Pozivamo vas da svaki od ovih alata isprobate bez obzira čini vam se dobar ili loš. Isprobajte funkcionira li, jer niti jedna metoda nije sama po sebi ni dobra ni loša, važno je samo dali dobivamo rezultat.

1. Davanje i primanje povratne informacije

Kako reagiramo kad dijete pogriješi? Često zaboravljamo da su oni mali, nespretni, da trebaju puuuno učiti i ponekad je potrebno puuuno ponavljanja da bi zaista stekli neku vještinu. No nama roditeljima se uvijek žuri, i naravno da bi bili sretni da djeca sve odmah znaju. No u praksi to baš i nije tako. Kada dijete prolije sok, ili još gore ako razbije čašu pokušavajući nešto natočiti u nju, naša je reakcija je najčešće “Vidi što si napravio/la” , “Kako si traljav/a” …

Idemo sad vidjeti što zapravo želimo u ovoj situaciji? Želimo li da se dijete osjeća loše ili želimo da nauči iz te pogreške?

Zapamtite: Najizazovnije situacije su najveća prilika da nešto naučite svoje dijete.

Kako bi bilo da reagiramo ovako: ” Jao, razbila ti se čaša, no dobro, događa se, idemo polako i oprezno to očistiti, što možeš drugi put napraviti da bi spriječili razbijanje? Idemo probati još jednom malo opreznije… tada pohvalimo spretnost ili kako se snašao/la u izazovnoj situaciji, ako se opet prolije ili razbije pokušamo još jednom, pa pohvalimo upornost. Ili naprosto pohvalimo način kako je očistio/la nered. Tada dijete dobiva pozitivnu sliku o sebi, ne boji se ponovo pokušati, dobiva nove ideje za strategije kako da što bolje nešto učini. Takvo dijete gradi samopouzdanje.

Samopouzdanje i pozitivna slika o sebi je važna jer tada djeca ne ovise o mišljenju drugih, sposobniji su i razvijaju samomotivaciju

                                                                    

Ako moramo ipak dati djetetu kritiku, onda je važno na koji način ćemo ju uputiti.

Ako kažemo:

  • Kako si neodgovoran/a opet si zakasnio/la  u školu…

Dijete se ionako osjeća loše, još kad čuje kako ste ga okarakterizirali ono nije sposobno razmišljati o tome što sutra mora napraviti da stigne na vrijeme.

  • Zašto si zakasnio/la u školu…

Pitanje zašto obično pokreće naš mozak na traženje izgovora, ako dijete traži izgovore ono propušta priliku razmisliti što stvarno treba učiniti da stigne na vrijeme.

 

Pa na koji onda način reagirati a da dijete motiviramo da osvijesti što krivo radi pa ne stiže u školu?

“Upakirajmo kritiku” Zamislite da kažete:

  • Ti si toliko odgovoran/na, ponosna sam što se sam/a možeš brinuti o sebi, što te ujutro sprečava da kreneš na vrijeme?
  • Što ti je oduzelo vrijeme?
  • Što onda sutra treba promijeniti?
  • Sigurna sam da sutra neće biti problema, vjerujem da ti to možeš!

Pitanjima postavljenim na ovaj način potičemo djecu da razmišljaju kako ispraviti pogreške, oni tada uče i kako da sami sebi daju povratne informacije, važno je i to da se djeca neće osjećati napadnuto, ponekad  glupo ili nesposobno.

Ako niste do sada komunicirali na ovaj način možda će vam na početku biti neobično. No, isprobavajte, pokušavajte, vježbajte… Jer umjetnost komunikacije je vještina, a za svaku vještinu je potrebna vježba.

Pronađite način kako da dobijete ono što želite kod djeteta, jer ako je sretan roditelj, sretno je i dijete, obitelj, cijela zajednica i da ne nabrajam dalje 🙂