Potpuno je prirodno da se svađamo unutar obitelji i da imamo različita mišljenja
Stara poslovica kaže „Svaka glava je jedan svijet za sebe“, stoga je prirodno da unutar obitelji imamo komplicirane odnose, no istraživanje koje nam donosi portal Bright Side pokazalo je kako nas najviše ljuti ono dijete koje najviše nalikuje nama. Zašto, ponekad, roditelji imaju složeniji odnos s nekim od svoje djece pojasnila je psihologica
Mari Segrelles.
„Ono što vas muči u vezi s drugom osobom je u vama“, roditelji često ne prihvaćaju stavove svoje djece ili ih pokušavaju ispraviti jer vide sebe i svoje stavove te pogreške koje su činili, što može dovesti do žestokih sukoba. U pitanju je projekcija odnosno obrambeni mehanizam.
Prema psihologici Mari Segrelles, mnoge stavove nasljeđujemo od roditelja. Od djetinjstva djeca promatraju kako se roditelji ponašaju u različitim situacijama. Osobito tijekom adolescencije, kada se osobnost svakog od njih počne uspostavljati, djeca počinju usvajati ponašanje svojih roditelja, od načina na koji govore, do načina na koji reagiraju. Čak i raspoloženje majke ili oca može utjecati na emocionalni razvoj njihove djece.
Normalno je da ljudi tijekom života gledaju prošlost i nisu zadovoljni nekim odlukama koje su donijeli ili načinom na koji su reagirali na tešku situaciju i željeli bi da mogu to promijeniti. Dakle, kad postanete roditelj i vidite da vaše dijete čini iste pogreške kao i vi, automatski ih želite ispraviti kako ne bi došlo do toga da se osjećaju jednako kad odrastu.
Kako se ta situacija može riješiti
Prema psihologici Segrelles roditelji bi trebali prepoznati svoje unutarnje sukobe i riješiti ih, a zatim pokušati prenjeti svojoj djeci. Međutim, ona je također rekla da, čak i ako uspijete ostaviti prošlost iza sebe i evoluirati, ipak morate prihvatiti da djeca ne “pripadaju” mami ili tati. Moraju donositi odluke i svoje pogreške činiti kao osobno iskustvo učenja.
• Prije nego što nekog okrivite, pokušajte objektivno sagledati problem. Stavite se u cipele djeteta, prije no što donesete presudu.
• Procijenite način na koji se obraćate svom djetetu, ton glasa i riječi koje koristite, način na koji ih izgovarate.
• Ako oni ne uspiju shvatiti vaš savjet, negoduju ili vas ne gledaju u oči, pokušajte se ne ljutiti zbog toga.
• Ako je rasprava preglasna i razmjenjujete riječi koje bi mogle povrijediti jedni druge, bolje je zaustaviti raspravu i ostaviti je za drugi put.
• Važno je kontrolirati svoje emocije. Što ste mirniji, to više spokoj možete prenijeti na drugu osobu.
• Provedite kvalitetno vrijeme sa svojim djetetom. Važno je uspostaviti zdravu vezu s dobrim uspomenama.
• Morate prihvatiti sebe i prepoznati da postoje stvari koje ne možete promijeniti. Oni aspekti koje ne možete poboljšati moraju ostati u prošlosti. Usredotočite se isključivo na prilike koje morate razvijati.
• Ne možete zaobići prosuđivanje drugih. Morate prihvatiti da nisu sva ljudska bića jednaka i da morate naučiti tolerirati razlike.
• Analizirajte što vas muči u vezi s djetetom i pokušajte otkriti zašto to projicirate.
• Ne možete samo pretpostaviti. Ako u nešto niste sigurni, bolje je pitati i biti sigurni.
• Odvojite nekoliko minuta svog dana za sebe.
• Budi svoj! Pokažite svijetu sve svoje snage i slabosti. Na kraju, i dobro i loše suština onoga što jesi kao ljudsko biće.
Slažete li se s ovim istraživanjem?
Često se više raspravljate s jednim djetetom nego s drugim?
Jeste li primijetili da ono dijete s kojim se najviše raspravljate najviše nalikuje na vas?