Kao majka dvoje djece, morala sam pročitati sve knjige o disciplini i tada sam shvatila su svi savjeti u stvari oblici jedne ideje: kontrola i upravljanje djecom.

To je jedan oksimoron: rekli smo da želimo da odgajamo djecu koja će biti autonomna, hrabra, humana i duboki mislioci kada postanu odrasli. Građani demokracije. Lideri svijeta. Ipak, naša disciplina u kući i  školi i dalje odražava tekovine industrijske revolucije. Kontrola kroz nagrade i kazne, i pravilo da, kada sjediš mirno i jednostavno radiš ono što je rečeno možeš požnjeti korist

Iako izgleda kao besprijekorno ponašanje i dobra disciplina, učenje djece da sjede prekriženih ruku i govore „Da, mama” može biti veoma opasno.

Zašto je dobro imati dijete jake volje

Mi smo u 21. stoljeću, u eri novih kulturnih ratova: inovacija, terorizma, fundamentalizma, uspona kreativne klase, klimatskih promjena, povećanja nejednakosti, globalnog državljanstva, i poremećaja u visokom obrazovanju. Disciplina štapa i mrkve ne uči djecu kako da misle, angažiraju se ili budu u interakciji s ovim velikim pitanjima i postanu moralno sofisticirani ljudi.

Čitala sam da moramo  vjerovati jedni drugima u našim domovima, borimo se s tim što znači živjeti i učiti zajedno, baviti se sukobom i prakticirati vještine rješavanja konflikata. Slažem se s tim. Moja pravila tipa: stavi svoju prljavu odjeću u košaru – nisu ništa drugo do stalno prigovaranje.

Zamijenila sam pravila za više pažljivog razgovora o tome kako želimo (ako želimo, i zašto) održavati odjeću čistom. Treba uključiti djecu u život.

Iako je to zapravo jedan kaos.

Istovremeno je i veoma interesantno. Moja djeca po prvi put misle, raspravljaju se i bore za izgradnju efikasnog sistema i ja to radim s njima, a ne njima. Nakon godina zahtijevanja da rade ono što im je rečeno i čekaju moje „bravo” jer su me poslušali, ne razmišljajući previše samostalno ni zalažući se suviše glasno za svoje interese, moja djeca, 8 g. i 10 g. pitaju, „Mama? Da li možemo nekako biti dobri pa da dobijemo kolače?” A ja kažem, „Kolači? Nagrade su vid staromodne discipline, mama to ne radi više. Hajdemo praviti  kolače zajedno!

Nisam se osjećala dobro kad sam postupala kao kapetan, lider, kao što je većina tradicionalnih knjiga o disciplini zahtijevala da radim.

Djeca kažu „Hoćeš li nam provjeriti zadaću?” Ja kažem, „Zašto je domaća zadaća važna? Što misliš? Da li se svi slažu oko domaćih zadataka? Što znači kad napišeš domaću zadaću dobro? Kako znaš da si to učinio?” Češkaju se po glavi i razmišljaju o tome.

abeceda roditeljstva

„Zašto moramo pospremati svoje sobe?” Pitaju oni, gurkajući se laktovima međusobno pored blesave mame s novim roditeljskim planovima. Ranije sam bila tiranin, pravi zmaj u vezi s čistoćom njihovih soba. Tada sam se zapitala: „Zašto?” Odgovor „Zato što ja tako kažem,” je zvučao šuplje iz perspektive nekoga tko želi da potaknuti osobnu inicijativu i samostalno rješavanje problema.

Zato kažem, „Odlično pitanje. Sazovimo obiteljski sastanak i odlučimo”, i to i radimo, a oni sami odluče da žele organizirati svoje igračke kako bi ih mogli vidjeti i prije pronaći.

Moja diktatura je gotova.

Nisam se osjećala dobro kad sam postupala kao kapetan, lider, kao što je većina tradicionalnih knjiga o disciplini zahtijevala da radim. Uvijek sam se osjećala nepošteno predstavljajući se svojoj djeci kao mudra i moćna: Kažnjavač lošeg ponašanja s posljedicama i Nagrađivač dobrog ponašanja s kolačićima. Sada sam slobodna. Mi se svi razvijamo. Baš kao što i oni, i ja radim na tome da postanem hrabra, neovisna, promišljena i empatična osoba. Spremna za civiliziranu raspravu s ljudima koji se ne slažu sa mnom, hvatam se u koštac intelektualno sa stvarima koje smatram iracionalnim i otvaram svoj um i srce riječima i mislima svoje djece.

abeceda roditeljstva

Promjena u dinamici naše porodice je dramatična. Sretniji smo. Sve je toplije. Nisam istražni sudac koji ih kažnjava ili nagrađuje. Mi zapravo slušamo jedni druge, vježbamo vještine koje su im potrebne kasnije kada budu odrasle osobe.

Da, za izgradnju tople zajednice pune ljubavi je potrebno više vremena, i da, prilično je kaotično: ima više aktivnih konflikata i rasprava, ali to mi je u redu. U stvari, ja to i ohrabrujem. To je besprijekorna priprema za život. Mi želimo da naša djeca budu dobri ljudi u budućnosti.

Moje napuštanje tradicionalne discipline mi je razjasnilo to da biti dobar roditelj danas, znači da će djeca sutra bila dobri ljudi. To je daleko iznad štapa i mrkve.

Priredila Andrijana Maksimović

Izvor: Zelena učionica  

abecedaroditeljstva